![\"\"](\"https:\/\/www.vk-korana.hr\/wordpress\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Screenshot_1-2-2025_125452_.jpeg\")
<\/figure>\n<\/div>\n\n\nTIBOR HEKSCH<\/strong> (1916-1941)<\/p>\n\n\n\n Za Tibora Hekscha prvi put sam \u010duo krajem \u0161ezdesetih godina kada sam, slijede\u0107i tradiciju dubova\u010dke mlade\u017ei, po\u010deo veslati u vesla\u010dkom klubu “Korana”. Premda je klub osnovan dvadesetak godina ranije, u upravnim tijelima kluba tada je jo\u0161 djelovao ve\u0107i broj njegovih utemeljitelja i dugogodi\u0161njih \u010dlanova (Ivan Tav\u010dar, Albin \u0160ojat, Bruno Foschio, Miroslav Vidak, Egon Radovi\u0107, Boro Majoli, Aleksandar Miculini\u0107 i dr.) koji su mladim nara\u0161tajima vesla\u010da \u010desto i rado u nevezanim razgovorima prepri\u010davali zgode iz povijesti kluba i pojedinosti o starijim \u010dlanovima. Neka svje- do\u010denja o Tiboru Hekschu zapisana su u almanasima vesla\u010dkog kluba “Korana” izdanih u povodu proslave pedesete i \u0161ezdesete obljetnice njegova osnivanja, te u monografiji Karlovac grad sporta Z. \u0160vegara. Zajedni\u010dko svim svjedo\u010denjima jest da je taj izvanredni mladi \u010dovjek bio du\u0161a vesla\u010dkog kluba, jedan od najzaslu\u017enijih za nje- govo osnivanje i najistaknutiji djelatnik Kluba u predratnom razdoblju. Znali smo da je njegov \u017eivot, na\u017ealost, surovo prekinut na samom po\u010detku II. svjetskog rata, kada je odveden u usta\u0161ki logor Jadovno.<\/p>\n\n\n\n Neo\u010dekivano, ljeti 1996. Tibor Heksch se poput uskrsla duha “pojavio\u275eu na\u0161em klubu. Javila se nama nepoznata Antonija Rukavina iz Zagreba, rekav\u0161i da je prije kra\u0107eg vre- mena u dubokoj starosti umrla njezina susjeda, Tiborova supruga Zdenka Korais- Heksch. Hrpa dokumenata koju je bri\u017eljivo \u010duvala, prije svega je govorila o Tiborovoj vezanosti za vesla\u010dki klub, pa je gospo\u0111a Rukavina odlu\u010dila tu arhivu predati Klubu. Preuzeo sam tu ostav\u0161tinu i do\u0161ao do zaklju\u010dka da se radi o vrlo vrijednoj doku- mentaciji koja tragi\u010dnom sudbinom pojedinca govori o mra\u010dnom periodu u povijesti hrvatskog naroda, te kao takva zaslu\u017euje da se s njome upozna \u0161ira javnost.<\/p>\n\n\n\n Tibor Heksch je ro\u0111en 17. velja\u010de 1916. u Karlovcu. Roditelji su mu bili Filip i Olga Heksch rodena Fischl, oboje \u017didovi. Sestra Hedy bila je pet godina starija od njega i jed- ina je od obitelji pre\u017eivjela holokaust, skloniv\u0161i se isprva u Italiju, a nakon rata je odselila u SAD. Stanovali su na “promenadi”- \u0160etali\u0161te 2. Otac mu je bio ugledni gra\u0111evinski poduzetnik, a majka doma\u0107ica; oboje su, zajedno s maj\u010dinim ocem Romeom Fischelom, uhi\u0107eni 23. studenog 1941. i odvedeni u Jasenovac, gdje su ubijeni.<\/p>\n\n\n\n Ni\u017eu pu\u010dku \u0161kolu Tibor Heksch je polazio od 1922. do 1926. u Dr\u017eavnoj osnovnoj dje\u010da\u010dkoj \u0161koli Karlovac. Bio je vrlo dobar \u0111ak, a u\u010ditelj mu je bio Milan Ribar (brat dr. Ivana Ribara).<\/p>\n\n\n\n \u0160kolovanje je nastavio u Dr\u017eavnoj realnoj gimnaziji u Karlovcu. Razrede je zavr\u0161avao s promjenjivim uspjehom. Prvi i drugi razred je zavr\u0161io s ocjenom vrlo dobar, tre\u0107i razred s dovoljnim i to nakon polo\u017eenog popravnog ispita iz “srpskohrvatskog jezika\u201d, a \u010detvr- ti s dobrim. Vladanje mu je bilo primjereno, a “vredno\u0107a” pohvalna. Razrednik mu je u prva \u010detiri razreda gimnazije bio Rikard Perkovi\u0107, a direktor \u0161kole Hugo Sedla\u010dek. Na kraju \u010detvrtog razreda, (1939) polagao je ni\u017ei te\u010dajni ispit te ga uspje\u0161no polo\u017eio. Vi\u0161e razrede gimnazije polazio je tako\u0111er na Dr\u017eavnoj realnoj gimnaziji u Karlovcu od 1930. do 1934. Peti i \u0161esti razred zavr\u0161io je dobrim uspjehom, kao i sedmi, ali tek nakon polo\u017eenog popravnog ispita iz francuskog jezika. Razrednik mu je u petom razredu bio prof. Josip Nik\u0161i\u0107, a u \u0161estom i sedmom dr. Ivan Brajdi\u0107. Svjedod\u017eba \u010detvr- tog razreda gimnazije, te svjedod\u017eba ispita zrelosti nisu sa\u010duvane.<\/p>\n\n\n\n Daljnje \u0161kolovanje nastavio je na Medicinskom fakultetu. O tom svjedo\u010di “Apsolutorij”, isprava izdana 27. rujna 1940. u kojoj su nabrojani predmeti koje je Tibor odslu\u0161ao tijekom studiranja. Sa\u010duvana je i potvrda dekanata Medicinskog fakul- teta izdana 6. o\u017eujka 1941. u kojoj su nabrojani svi ispiti koje je Tibor polo\u017eio – njih 11. Tako\u0111er postoji “Uredovna potvrda”, iz koje je vidljivo da je 2. svibnja 1941. polo\u017eio ispit iz kirurgije.<\/p>\n\n\n Od 10. travnja 1941. po\u010dinje Tiborova osobna drama. On je \u017didov, a usta\u0161e su od njema\u010dkih nacista preuzeli rasne zakone. Njegov \u017eivot, \u017eivoti njegovih roditelja i sestre i drugih sunarodnjaka postaju ugro\u017eeni, pa po\u010dinje borba za njihov spas. Tibor prvo prikuplja papire iz kojih \u0107e biti vidljivo da je zaslu\u017ean sportski djelatnik i hrvatski orijentiran.<\/p>\n\n\n\n Njegovi klupski prijatelji (Privremeni odbor Vesla\u010dkog kluba “Korana”) izdaju mu 4. lipnja dva dokumenta, kojima se potvr\u0111uje da je Tibor Heksch “svojom inicija- tivom, a u zajednici sa nekolicinom svojih drugova Hrvata 1935. g. osnovao prvi vesla\u010dki klub u Karlovcu”, da je bio izabran za tajni- ka, a kasnije i vo\u0111u kluba, te da je aktivno sudjelovao na odcjepljenju od Jugoslavenskog vesla\u010dkog saveza, a u novoosnovanom Hrvatskom vesla\u010dkom savezu (za vrijeme Banovine) bio dvije godine izaslanik kluba. Na prvoj je potvrdi u ime privremenog Upravnog odbora potpisan Ivan Ivanko, a na drugoj Ivan Ivanko, Pavao Jurmi\u0107, te jedan ne\u010ditki potpis. I njegovi zagreba\u010dki (vesla\u010dki) kolege poku\u0161ali su spasiti Tibora. O tome svjedo\u010di pismo u kojem mu \u010dlanovi Upravnog odbora Hrvatskog vesla\u010dkog saveza, nakon \u0161to je (kao \u017didov) bio primoran napustiti polo\u017eaj \u010dlana Upravnog odbora Hrvatskog vesla\u010dkog saveza, te polo\u017eaj tajnika kluba, odaju priznanje za unapre\u0111enje vesla\u010dkog sporta. Pismo nosi nadnevak 9. lipnja 1941., a potpisali su ga povjerenik Hrvatskog vesla\u010dkog saveza Ivo Paveli\u0107 i tajnik Edvard Petelin\u0161ek.<\/p>\n\n\n\n Listaju\u0107i dokumente nalazim da je Tibor 29. lipnja 1941. u crkvi Bla\u017eene Djevice Marije Snje\u017ene na Dubovcu, kr\u0161ten po katoli\u010dkom obredu. Iz krsnog lista se vidi da ga je krstio kapelan Dragomir \u0160oli\u0107, a kum mu je bio dr. Branko Bo\u017ei\u0107. Na kr\u0161tenju je dobio ime Tomislav. <\/p>\n\n\n\n Tibor Heksch sa suprugom Zdenkom<\/p>\n\n\n\n Tjedan dana kasnije (5. srpnja 1941.) u istoj crkvi Tibor se o\u017eenio sa Zdenkom \/Marijom\/ Martinovi\u0107, rimokatolkinjom, ro\u0111enom 9. listopada 1908. u Petrovaradinu. Vjen\u010dao ih je tako\u0111er kapelan Dragomir \u0160oli\u0107, a vjen\u010dani kumovi su im bili lije\u010dnici dr. Branko Bo\u017ei\u0107 i dr. Dragomir Drakuli\u0107.Istodobno s vjen\u010danim lis- tom, kapelan \u0160oli\u0107 izdao mu je i uredovnu potvrdu kojom se “Heksch Tibor Tomislav osloba\u0111a no\u0161enja \u017eidovskogznaka, jer je rimokatolik i po\u0161to je to odredba preuzvi\u0161enog gospodina nadbiskupa\u201d.<\/p>\n\n\n\n O\u010dito, ni potvrda vesla\u010dkih kolega, niti kr\u0161tenje i nadbiskupova odluka da su prekr\u0161teni \u017didovi oslobo\u0111eni no\u0161enja \u017eidovskog znaka nisu jam\u010dili miran nastavak \u017eivota i odag-nali strah od hap\u0161enja. Po preporuci vjen\u010danog kuma dr. Dragomira Drakuli\u0107a, kao student medicine, Tibor je gotovo danono\u0107no boravio i radio u karlova\u010dkoj bolnici nadaju\u0107i se tako izbje\u0107i hap\u0161enju. Sve te aktivnosti, kao ni ranije (ve\u0107 30. travnja) pod- nesena molba za priznanje arijevskih prava, usta\u0161ku vlast nisu impresionirale. Neutvr\u0111enog dana, vjerojatno 7. srpnja, Tibor je uhi\u0107en ba\u0161 u vesla\u010dkom klubu. U ostav\u0161tini Zdenke Korais-Heksch na\u0111ene su i dvije dopisnice koje je Tibor poslao iz Gospi\u0107a s puta u logor. Prvom dopisnicom, koja je prema po\u0161tanskom \u017eigu poslana 9. srpnja, obavje\u0161tava roditelje i suprugu da je dobro, ali da se vrati postoji mogu\u0107nost <\/p>\n\n\n\n Dopisnica Tibora Hekscha iz logora Jadovno.<\/p>\n\n\n samo “u vezi Dubovca sa Zagrebom i to hitno”. Pretpostavljam da se to odnosilo na njegov prelazak na rimokatoli\u010dku vjeru, te mogu\u0107nost da se temeljem toga Kaptol zauzme za njega kod usta\u0161kih vlasti. Drugom dopisnicom od 11. srpnja 1941. g. obav- je\u0161tava roditelje i suprugu da odlazi u logor “Jadovno”. Tako\u0111er pi\u0161e i da “ako je Zdenka obavila posao neka ide ku\u0107i”. Pretpostavljam da se to odnosilo na njenu mogu\u0107u intervenciju na Kaptolu.<\/p>\n\n\n\n Nakon dopisnice od 11. srpnja Tibor se vi\u0161e nije javljao. Ina\u010de je u logoru Jadovno bilo zatvoreno nekoliko tisu\u0107a pravoslavaca, te nekoliko stotina \u017didova, uglavnom stude- nata, \u010dlanova sportskog kluba Makabi, te starijih uglednih \u010dlanova \u017didovske zajednice. Logor je ina\u010de bio zatvoren krajem srpnja ili po\u010detkom kolovoza 1941., kada su svi do tada pre\u017eivjeli logora\u0161i ubijeni. Od \u017didova iz tog logora spa\u0161eno je njih desetak i to oni koji su nekoliko dana prije preba\u010deni u zatvor u Gospi\u0107u, a kasnije u logor Jasenovac, gdje su neki do\u010dekali oslobo\u0111enje. <\/p>\n\n\n\n Dokumentacija iz ostav\u0161tine Zdenke Korais-Heksch je brojna. Osim fotografija sniml- jenih prije po\u010detka rata, “papiri” govore o nastojanju njegove supruge da ga spasi ili da barem sazna njegovu sudbinu. Tako sam na\u0161ao potvrdu usta\u0161kog sto\u017eera u Karlovcu kojom se potvr\u0111uje da je Tibor na izborima 1938. glasovao za listu biv\u0161eg HSS-a, da je osnovao “Hrvatski vesla\u010dki klub Korana”, da je njegovim nastojanjem sagra\u0111en dom novoosnovanog vesla\u010dkog kluba, te da se nije isticao kao neprijatelj hrvatskog naroda. Potvrda je izdana 6. listopada 1941. na molbu stranke (vjerojatno supruge Zdenke), a trebala je slu\u017eiti kao prilog molbi za priznanje arijevskih prava. Potvrdu je potpisao Franjo Dru\u017eak. Isto tako mo\u017eemo pro\u010ditati i dokument Ministarstva unutra\u0161njih poslo- va Nezavisne dr\u017eave Hrvatske od 1. prosinca 1941. koji potvr\u0111uje da je Tibor 30. travnja 1941. g. predao molbu Ministarstvu za priznanje arijevskih prava. Medu dokumentima koji govore o traganju za mo\u017eebitnim \u017eivim Tiborom, prvi je dopis Hrvatskog crvenog kri\u017ea od 8. sije\u010dnja 1942. u kojem je Zdenka Heksch obav- je\u0161tena da se prema obavijestima dobivenih od mjerodavnih vlasti prebivali\u0161te Tibora Hekscha nije moglo ustanoviti. Drugi dokument odnosi se na dopis iz Vatikana od 27. sije\u010dnja 1942. u kojim Sekretarijat Svete Stolice obavje\u0161tava Zdenku Martinovi\u0107 Heksch da su zapo\u010deli potragu za Tomislavom Hekschom, a mogu\u0107e nove poznate informacije o njemu biti \u0107e poslane brzojavno. Taj je odgovor poslan preko Ljubljane. Od dokumenata koji su izdani poslije rata nalazim izjavu dviju svjedokinja – Zlate Heiligstein i Ilonke Tomada – kojom potvr\u0111uju da su Tibora u srpnju 1941. g. usta\u0161e odvele u logor, te da se odonda o njemu ni\u0161ta ne zna. Izjava je ovjerena u Kotarskom narodnom sudu u Zagrebu 22. prosinca 1945.<\/p>\n\n\n\n Nastojanja Tiborove supruge Zdenke da sazna za njegovu sudbinu i dalje traju, tim vi\u0161e \u0161to su kolale pri\u010de da Tibor nije stradao u logoru. Tako je u dopisnici poslanoj 4. travn- ja 1946. Radomir Ribar obavje\u0161tava da je \u010duo kako je Tibor, ina\u010de njegov \u0161kolski drug, 1941. pobjegao (vjerojatno iz logora) s Predragom Peji\u0107em, te da su se javili preko radio Kaira. U vezi s obavje\u0161tenjem R. Ribara, postoji odgovor direktora programa za Europu radio Kaira A. R. Swindella od 20. velja\u010de 1947. u kojem je obavje\u0161tava da joj ne mo\u017ee pomo\u0107i u vezi bilo kakve obavijesti emitirane preko ove radio postaje tijekom 1941., a koja bi se odnosila na Tibora Hekscha. Sa\u010duvan je i izrezak oglasa od 2. travn- ja 1946. u kojem Zdenka poziva da joj se jave svi koji znaju neki podatak o sudbini njenoga supruga. Kona\u010dnu istinu o Tiborovoj sudbini saznala je krajem 1947. U odgovoru na njenu molbu Mati\u010dni ured Gradskog narodnog odbora Karlovca dostavio joj je izvadak iz mati\u010dne knjige umrlih za Tibora Hek\u0161a. Potpisani su tajnik Jeli\u0107 Stevo i predsjednik Rudman Stanko. Prema izvatku, dan njegove smrti je 31. srpanj 1941. u Jadovnu. Kao prijavitelj smrti navedena je Elza Kramer iz Zagreba. Spomenimo ovdje i njegovu sportsku aktivnost. Kao jedan od inicijatora osnivanja vesla\u010dkog kluba u Karlovcu, na osniva\u010dkoj skup\u0161tini 1935. izabran je za tajnika kluba, i tu je du\u017enost obna\u0161ao do godi\u0161nje skup\u0161tine 1939. Nakon toga je bio \u010dlan odbora i “tehni\u010dki voda” sve do osnivanja NDH u travnju 1941. Tako\u0111er, kao predstavnik vesla\u010dkog kluba “Korana” bio je u Upravnom odboru Hrvatskog vesla\u010dkog saveza, te urednik internog glasila “Korana” koje je donosilo novosti iz vesla\u010dkog sporta, teorije veslanja i sportske medicine do klupskih vijesti. Zabilje\u017een je izlazak dvaju brojeva glasila u prosincu 1938. i sije\u010dnju 1939. Bio je i urednik internog glasila “Novine” (iza\u0161ao je samo jedan broj, u sije\u010dnju 1941).<\/p>\n\n\n\n Kao vesla\u010d, Tibor je bio jedan od najmarljivijih na treninzima. Najzna\u010dajniji rezultat postigao je na dr\u017eavnom prvenstvu u Beogradu 1939., kada je \u010detverac s kormilarom za novake (u sastavu Tibor Hek\u0161, Josip Debeljak, Franki Val\u010di\u0107 i Egon Radovi\u0107) osvo- jio drugo mjesto. Prvi sport kojim se Tibor po\u010deo baviti bio je stolni tenis. U spomeni- ci nogometnog kluba “Olimpije” stoji da je 1929. “prvenstvo table-tenis sekcije osvo- jio Tibor Hek\u0161”. Tako\u0111er je zabilje\u017eeno da je 1930. kao \u010dlan ekipe “Olimpije” nastu- pio protiv \u0160K “Cepin” iz Zagreba. U jesen 1932. nastupao je kao \u010dlan ekipe “Olimpije” u prvenstvu Savske banovine i tada je “Olimpija” osvojila tre\u0107e mjesto. Izme\u0111u 1937. i 1939. je kao \u010dlan stolnoteniske sekcije vesla\u010dkog kluba “Korana” nastupao i na slu\u017ebenim natjecanjima.<\/p>\n\n\n\n Sa\u010duvana arhiva Zdenke Korais-Heksch puna je zanimljivih dokumenata. Izdvajam potvrdu od 17. svibnja 1941. koju je Po\u0161ta Karlovac izdala Tiborovom ocu, ing. Filipu Hekschu, prilikom predaje radioaparata, budu\u0107i da ih \u017didovi nisu smjeli posjedovati. Osobito je potresan “Popis oduzete imovine”, sa\u010dinjen u karlova\u010dkom Poreznom uredu<\/p>\n\n\n\n Arhitektonski nacrt za gradnju spremi\u0161ta Vesla\u010dkog kluba “Korana”<\/p>\n\n\n 18. studenog 1943. Takvi su se popisi pokretne imovine obavljali po nalogu Dr\u017eavne riznice “u svrhu popisa te izlu\u010denja odje\u0107e i obu\u0107e za izbjeglice”. Zapisnici sadr\u017ee popis pokretnina “izseljenog \u017eidova” Heksch Olge (Tiborove majke) i Fischel Romea (Tiborova djeda). Komisija od tri \u010dlana (Klepac, Kova\u010dev i Neral) izuzetno je detaljno sa\u010dinila listu (do rednog broja 94) njihovih pokretnina, uklju\u010duju\u0107i “malu razbijenu budilicu, kasu limenu za djecu, keficu za \u010di\u0161\u0107enje platnenih cipela, plavi tableti\u0107 i dje\u010dji kep crveni”.<\/p>\n\n\n\n Osobito mi je bio zanimljiv horoskop napisan na \u010detiri gusto ispisane stranice. Ostat \u0107e nerazja\u0161njeno je li Tibor iz puke radoznalosti oti\u0161ao u Zagreb 12. listopada 1939. da mu astrolog D. Budisavljevi\u0107 iz Crn\u010di\u0107eve 37 sastavi horoskop, ili je to u\u010dinio (upra- vo je po\u010deo II. svjetski rat) strahuju\u0107i za vlastiti \u017eivot, nakon \u0161to je \u010duo za nacisti\u010dko rje\u0161enje \u017eidovskog pitanja. Horoskop mu prori\u010de budu\u0107nost sve do 1983., za prve dvije godine podrobno, a za kasnije manje detaljno. Po\u010dinje s osobnim karakteristikama: Tibor je “mje\u0161avina vesele i vatrene naravi, vrlo spretan i dovitljiv duh, naro\u010dito poslovno izvanredno uspje\u0161an i spreman. Isto tako izvanrednog smisla za bra\u010dno- familijarni \u017eivot. Donekle sklon prenagljenosti, ali je i mo\u0107 savladjivanja jaka”. Preporu\u010duje mu se izbjegavanje bilo kakve povjerljivosti, osobito vjerskog karaktera, jer to moglo uzrokovati “mo\u0107na neprijateljstva i protivnike”. Kao protivnici mogu do\u0107i u obzir stranci, odnosno inozemstvo uop\u0107e. Opasni mu mogu biti “eksplozivni i vatreni elementi, kao i vatreno oru\u017eje u slu\u010daju prevrata i rata”. Po\u010dekom 1940. horoskop mu je prognozirao povoljnu poslovnu situaciju, dok za drugi dio ne pre- poru\u010duje nikakvo novo poslovanje, a mogu\u0107e nevolje proistje\u0107u od mogu\u0107ih vojni\u010dkih pokreta. Horoskop, naravno, ne predvi\u0111a tragi\u010dan kraj, \u010dak \u0107e za 1941. re\u0107i “da \u0107e mu donijeti izvanredan priliv novca, ali da jo\u0161 uvijek bude oprezan sa poslovanjem, odnos- no poduze\u0107ima, te da \u0107e mu naro\u010dito uspje\u0161na biti 1944. g.”. Tako\u0111er pi\u0161e: …”naro\u010dito krajem jula (bez obzira na godinu) budite oprezni…” (podsje\u0107am da je u smrtovnici kao datum smrti naveden 31. srpanj).<\/p>\n\n\n\n Na kraju, valja spomenuti i neke podatke iz \u017eivota Tiborove supruge Zdenke. Zdenka Martinovi\u0107 ro\u0111ena je 9. listopada 1908. u Petrovaradinu (otac Ivan i majka Marija, ro\u0111. Konakovi\u0107). Bila je gotovo osam godina starija od Tibora. Diplomirala je matematiku i radila pred rat kao suplentica. Nakon Tiborova uhi\u0107enja preselila se u Zagreb. Tijekom rata je kao podstanarka \u017eivjela u Zvonimirovoj ulici, a ve\u0107 u lipnju 1945. kao supruga nestalog logora\u0161a, dobila je stanarsko pravo na dvosobni stan u Solovjevoj 30 (danas kneza Borne 34), u kojem je stanovala sve do smrti. Nakon rata je predavala matematiku i statistiku na Ekonomskoj \u0161koli u Zagrebu; ostala je zapam\u0107ena kao vrstan pedagog i stru\u010dnjak (napisala je nekoliko ud\u017ebenika). Godine 1953. udala se za Adu Koraisa. Upoznala ga je u jesen 1941., kada je bez propusnice vlakom putovala za Zagreb. U Jastrebarskom je usta\u0161ka policija kontrolirala dokumente putnika, te bi bila sigurno uhi\u0107ena da je slu\u010dajni suputnik, tada joj nepoznati Ado Korais, ina\u010de domo- branski \u010dasnik, nije za\u0161titio. Umrla je 28. prosinca 1995.<\/p>\n\n\n\n <\/p>\n\n\n\n Boris Vrbanac, ro\u0111en 21.9.1945. u Karlovcu. Na Prirodoslovno-matemati\u010dkom fakultetu u Zagrebu diplomirao geologiju (1971). Magistrirao (1989) i doktorirao na istom fakultetu (1996). Savjetnik direktora u Ina-Naftaplinu. Objavio priru\u010dnik i ve\u0107i broj stru\u010dnih radova. \u010clan Vesla\u010dkog kluba “Korana” od 1955., predsjednik od 1989. do 1993.<\/p>\n\n\n\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" TIBOR HEKSCH (1916-1941) Za Tibora Hekscha prvi put sam \u010duo krajem \u0161ezdesetih godina kada sam, slijede\u0107i tradiciju dubova\u010dke mlade\u017ei, po\u010deo veslati u vesla\u010dkom klubu “Korana”. Premda je klub osnovan dvadesetak godina ranije, u upravnim tijelima kluba tada je jo\u0161 djelovao ve\u0107i broj njegovih utemeljitelja i dugogodi\u0161njih \u010dlanova (Ivan Tav\u010dar, Albin \u0160ojat, Bruno Foschio, Miroslav Vidak,…<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":12106,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-12105","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","category-1","description-off"],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/www.vk-korana.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12105","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"http:\/\/www.vk-korana.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/www.vk-korana.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.vk-korana.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.vk-korana.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=12105"}],"version-history":[{"count":4,"href":"http:\/\/www.vk-korana.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12105\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":12116,"href":"http:\/\/www.vk-korana.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12105\/revisions\/12116"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.vk-korana.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/12106"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/www.vk-korana.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=12105"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/www.vk-korana.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=12105"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/www.vk-korana.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=12105"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}![\"\"](\"https:\/\/www.vk-korana.hr\/wordpress\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Screenshot_1-2-2025_13612_.jpeg\")
<\/figure>\n<\/div>\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/www.vk-korana.hr\/wordpress\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Screenshot_1-2-2025_131536_.jpeg\")
<\/figure>\n<\/div>\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/www.vk-korana.hr\/wordpress\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Screenshot_1-2-2025_132125_.jpeg\")
<\/figure>\n<\/div>\n\n\n