Završena je veslačka sezona. Možete li nas upoznati s najznačajnijim rezultatima na
regatama ove godine?
Ove godine smo imali nekoliko zapaženih rezultata naših veslača na domaćim regatama, te
nastupa naših veslača za reprezentaciju. Spomenut ću samo najvažnije rezultate. Na
prvenstvu Hrvatske u ergometrima treća mjesta u svojim kategorijama ostvarili su Šime
Ravnjak, Ema Hodak i Mauro Bauer. Na prvenstvu Hrvatske za seniore i veterane Šime
Ravnjak i Josip Jakšić su bili drugi iza svjetskih prvaka brače Sinković. Matija Car i Mauro
Bauer su također bili srebrni u utrci dvojac na pariće lakih seniora, dok je Ema Hodak bila 6.
u A finalu samaca. Na Intercity regati u Zagrebu Ema Hodak je bila prva u A finalu samaca
za juniorke dok je Josip Jakšić bio 4. u A finalu samaca seniora. Na istom natjecanju su
Mauro Bauer i Matija Car bili drugi u kategoriji dvojac na pariće lakih seniora (A). Na regati u
Münhenu Šime Ravnjak je veslao u reprezentativnom četvercu koji je zauzeo 5 mjesto u A
finalu. Šime Ravnjak je veslao i u četvercu na pariće za juniore na Europskom prvenstvu u
Brandeburgu i ostvario šesto mjesto. Isti četverac je na svjetskom prvenstvu u Plovdivu bio
10. Na prvenstvu Hrvatske za juniore Šime Ravnjak je osvojio prvo mjesto u A finalu
samaca, Ema Hodak 4. mjesto u A finalu samaca, dok je Vito Brozović bio prvi u B finalu
samaca.

Kakvi su planovi za iduću godinu?
Što se tiče veslačke aktivnosti planiramo sudjelovanje naših veslača u kadetskoj, juniorskoj i
seniorskoj konkurenciji na većini natjecanja prema kalendaru Hrvatskog veslačkog saveza,
te sudjelovanje nekolicine najkvalitetnijih veslača u okviru reprezentacije. Posebno veliku
pažnju posvetit ćemo nastupima naših kadeta. Za mene osobno rezultati u toj kategoriji nisu
na prvom mjestu. Primarni cilj je što više omasoviti veslački šport. Veslanje se smatra i to
uistinu jest – elitni šport. Zašto? Gotovo 100 % veslača po svojim intelektualnim
sposobnostima može postići najviše obrazovanje. Kao izuzetno zahtjevan šport koji traži
maksimalnu koncentraciju veslača da se veslajući punom snagom održe u čamcu bez
prevrtanja i ta sposobnost koncentracije se prenosi i na njihove ostale aktivnosti. Upravo
stoga 90% veslača završava fakultete. Kada još pridodamo da je veslanje nespojivo sa
cigaretom, alkoholom i drogom, to je najbolja preporuka njihovim roditeljima da upišu djecu u
veslački klub.

Rekviziti – čamci i druga oprema su izuzetno skupi i da li ih klub ima dovoljno da
zadovolji sve potrebe?
Čamci su zaista izuzetno skupi – novi kvalitetni natjecateljski skif preko 17 000 eura, da ne
govorim o cijeno dvojaca i četveraca. Za sada imamo relativno dovoljno čamaca i vesala ali
bi bilo potrebno nabaviti po jednog novog u svakoj kategoriji čamaca. Naime, čamci su sve
bolji i kvalitetniji i donose sekunde koje u izjednačenoj konkurenciji mogu biti presudne za
konačni rezultat i plasman. Što se tiče ostalih rekvizita – ergometara, bicikla, utega itd, za
sada ih imamo dovoljno za normalno odvijanje treninga.
Trenutno nam je prioritet nabava novog kombija za vuču čamaca i prijevoz veslača. Postojeći
kombi je za sada dobar ali je star preko dvadeset godina i pitanje je vremena kada će se
početi kvariti i kada te kvarove nećemo biti u mogućnosti pokrivati. Tu je u pitanju i sigurnost
djece koju vozimo na regate.

Poseban je problem stanje našeg objekta. Izgrađen u današnjem obliku prije 70 godina, s
jednim dodatkom prije 60 godina, danas je u vrlo lošem stanju. Radi se drvenom objektu
obloženom daskama koje su počele otpadati. Sa svakim nevremenom poneka daska
otpadne ugrožavajući ne samo veslače nego i posjetitelje ugostiteljskog objekta koji je u
njegovom sastavu. Kako se radi se o zaštićenom objektu upoznali smo vlasnika objekta,
Grad, sa stanjem objekta i Grad je prihvatio da poduzme potrebne mjere za cjelokupnu
sanaciju objekta.

Kako stojite sa školom veslanja?
Trenutno u školi veslanja imamo dvadesetak polaznika, a upravo poduzimamo akciju da
promocijom veslanja u nekoliko osmogodišnjih škola privučemo još nekoliko polaznika kako
bi dosegli gornju granicu od 25 do 30 polaznika koliko ih možemo prihvatiti obzirom na
kapacitete rekvizita i trenerskog kadra.

Tijekom posljednjih nekoliko godina u nekim lokalnim javnim glasilima izašao je niz
članaka u kojima se negativno piše o radu Upravnog odbora kluba, te posebno o
jednom pojedincu – članu Upravnog odbora (treneru). Upravno odbor se do sada nije
javno očitovao o tima napisima pa je ovo prilika da izrazite svoje viđenje te situacije.
Zaista, kada bismo uzeli u obzir sve športske klubove Hrvatske zajedno negativnih napisa o
njihovom radu je manje nego o radu Upravnog odbora VK Korana, njegovom treneru, pa čak
i pojedinim veslačima. Očito da nešto nije u redu i da se zapravo radi o zlouporabi pojedinca
koji ima nesmetani pristup javnim glasilima. Upravni odbor je raspravljao o tima napisima i
zaključio da nećemo voditi javnu polemiku s autorima tih napisa. Znamo da je jedini motiv
objave tih članaka nanijeti klubu medijsku štetu potaknuto bolesnom mržnjom pojedinca. Sa
svoje strane bih citirao Arapsku poslovicu: „Psi laju a karavana prolazi“.

Kakvi su odnosi kluba s HVSom i Zagrebačkim veslačkim savezom?
Odnosi su više nego dobri i s jednim i drugim savezom. Naš trener je zadužen da vodi
reprezentativce-juniore u skul disciplinama što je uistinu veliko priznanje. Vrlo dobre odnose
imamo i s klubovima Zagrebačkog športskog saveza s kojima po potrebi slažemo zajedničke
timove veslača u disciplinama dvojaca na pariće i četveraca.
Sa naše strane pokrenut ćemo inicijativu prema HVSu da se u veslanju, po uzoru na brojne
druge športske discipline, uvede sustav kategorizacije s obzirom na težinu športaša. Naime u
veslanju postoji samo dvije kategorije – laki veslači (do 72,5 kg) i veslačice (59 kg) dok su svi
ostali su stavljeni u istu kategoriju. Upravo ta činjenica je duboko diskriminirajuća prema
veslačima čija je optimalna masa s obzirom na visinu manja od 90 i više kg koliko imaju
vrhunski veslači. Veslanje je sport u kojem je izuzetno važna tehnika veslanja ali je snaga
pojedinca presudna za postizanje dobrih rezultata na takmičenjima. U boksu npr. postoji
deset kategorija s obzirom na težinu čime se priznaje realnost da je mišićna masa bitan
faktor koji utječe na rezultat. Dakle, činjenica da veslač koji je niži od 188 cm i lakši od 90 kg
nema šansu biti bolji od veslača koji zadovoljava taj uvjet demotivira veslače i nakon
juniorskih kategorija uglavnom se prestaju baviti veslanjem. Na znam točno ali
pretpostavljam da svega 5% ljudske populacije zadovoljava taj uvjet i stoga se zalažem da
se uvede kategorizacija s obzirom na masu športaša kako bi se svim ostalim omogućilo
takmičenje u ravnopravnim uvjetima. Još jednom naglašavam da je ovakav sustav

takmičenja duboko nepravedan i diskriminirajući prema velikoj većini veslača koji nemaju
šansu postići dobre rezultate na natjecanjima.